Imala sam jako tesku trudnoću neizvesnu do samog kraja, hitan carski, borba sa bebom mesecima kuci da napreduje, onda na sve to korona… mislim da je sve to bio okidac da imam jaku stegu oko njega. On je zivahan brzoplet ne drzi ga mesto ne razmislja niocemo bukvalno glavom kroz zid u punom trku. Uvek sam jako stegnuta sa njim evo uskoro 7 puni ja se i dalje nisam opustila kao da mi se celo telo zgrci kada je tu pored mene znaci sem kada sam na poslu on u skoli stalno. Drugo dete sam rodila ima 2 godine i tako sam opustena lagana bukvalno kao da je neunistiva. Najveci problem je ta stega mi cesto preraste u nervozu nije nikome prijatno oseca se taj moj konstantan naboj straha adrenalina brige onda napravi neki haos pa i pobesnim puknem u sekundi. Probala
Sam sa psiho terapijama, ljudima oko sebe da razgovaram ali svi nekako preskoce bas taj nas pocetak kao da nikada nisam izasla iz tog straha da li ce preziveti ne znam kako da opisem sve to, a mnogo nam svima smeta ja sam druga osoba kada on nije tu nasmejana opustena vedra a kada dodje bukvalno sevam grmim osluskujem motrim pazim…
50+ je vec glasalo
Ne zvuci kao nedostatak ljubavi, vec kao strah koji je ostao poslije teske borbe. Mnoge majke to nose duze nego što ocekuju. Vec to što si svjesna i zelis drugacije pokazuje koliko ti je stalo. Budi nježna prema sebi, nisi sama.
Majcinstvo je vrlo osetljiva tema, ja posle rodjenja sina nikad sa muzem nisam povratila isti odnos i navike kao pre njega. Volim sina najvise na svetu ali nekad se setin tog perioda kad smo bili sami i kolko nam je bilo lakse i drugacije za mnoge stvari
Nase babe nisu imale nikad ovakvih problema a po 10 radjale
Pokusajte da ostanete smirena i da jedno reagujeye na ponasanje decaka. To sto ste dozivjeli u prvih par meseci ostavilo je jak utisak na vas i to je nazalost povezano sa vasim sinom. Objasnicu prostije, kao kada dozivite neku traumu od nekog vi se trudite da nikad vise ne dodjete u kontakt sa tom osobom ali s obizrom da je ovde ta osoba vase dete a trauma nije nanesena od njega direktno vec od sticana okolnosti jedino resenje je postepeno navikavanje na njega i trud da zaboravite prve godine njegovog odrastanja