Pre godinu dana rodila sam blizance i taj period je bio najtezi u mom zivotu. Pored njih, imamo i dete od 4 godine, pa mozete zamisliti koliko je sve bilo haoticno. Bila sam iscrpljena, neispavana i iskreno pomoc mi je bila preko potrebna.Tada je svekrva dosla da zivi sa nama neko vreme kako bi pomogla. Kada se rodilo nase prvo dete, dolazila je povremeno i to mi je zaista znacilo, ali ovaj put je odlucila da ostane stalno. U pocetku sam bila zahvalna jer bez nje ne znam kako bih izdrzala prve mesece sa troje male dece. Sada, godinu dana kasnije, stvari su drugacije. Usli smo u rutinu, deca su porasla, snasla sam se i osecam da konacno mogu funkcionisati kao majka bez stalne pomoci. Problem je sto svekrva nema nameru da ode. Pocela je da uvodi svoja pravila, mesa se u nacin na koji odgajam decu i cesto donosi odluke bez da me pita. Imam osecaj da sam u sopstvenom domu izgubila rec kao roditelj. Pokusala sam da razgovaram sa muzem, ali on smatra da sam nezahvalna. Kaze da mi je pomogla kada niko drugi nije i da nije fer traziti da ode sada kada nam vise nije tesko. Takodje govori da imamo dvosoban stan i dovoljno mesta za sve, pa ne vidi problem u tome da ona ostane. Ja ne sporim da nam je pomogla i zaista sam zahvalna, ali osecam potrebu za privatnoscu, svojim pravilima i prostorom za nasu porodicu. Sve vise imam utisak da se ne radi o privremenoj pomoci nego o njenoj zelji da se trajno useli, a to me plasi jer ne zelim zivot bez granica u sopstvenom domu. Da li sam nezahvalna jer zelim da ponovo imamo svoj porodicni prostor i samostalnost, ili je normalno postaviti granice cak i kada nam je neko mnogo pomogao?
60+ je vec glasalo
Mislim da ces je tesko izbaciti sad, jedino resenje je razvod