Otišla sam u inostranstvo da završim studije i vratim se kući kao što su svi očekivali. Roditelji su me ispratili ponosni, puni planova za moj povratak, uvjereni da ću se vratiti kao ista djevojka koja je otišla, samo sa diplomom u rukama.
Tokom prve godine borila sam se sa samoćom, strahom i osjećajem da ne pripadam nigdje. Tada sam upoznala njega. Nije bio dio mog svijeta, niti neko koga bi moja porodica mogla razumjeti. Dolazimo iz različitih kultura, različitih porodica i potpuno drugačijih životnih priča, cak nam ni boja kože nije ista ali pored njega sam prvi put osjetila mir.
Bio je tu kad sam plakala zbog ispita, kad sam sumnjala u sebe, kad sam se osjećala izgubljeno između života koji sam ostavila i onog koji sam tek gradila. Uz njega sam postala hrabrija, slobodnija i iskrenija prema sebi nego ikad prije.
Uskoro se studije završavaju. Roditelji broje dane do mog povratka, a ja se svaki dan osjecam sve gore. Oni ne znaju za njega, a duboko u sebi znam da ga nikada ne bi prihvatili. Imam dva izbora pred sobom, vratiti se kuci zaboraviti na njega i roditelje uciniti ponosnima ili izgraditi sve sa njim daleko od porodice.
Tek sada shvatam koliko je tesko odrasti i odluciti za sebe jer moram birati izmedju porodice i osobe koja mi je postala sve
60+ je vec glasalo
Ne bih da sudim, tvoj je zivot, ali mislim da bi ipak trebalo da ostanes sa njim, jer ipak tvoja buducnost je on i vasa buduca porodica a ne tvoji. Svakako bi trebalo da im spomenes njega pre nego sto se budes vratila tamo, i na osnovu reakcije presudi kako je TEBI bolje. Srecno<3
Hvala ti na savetu❤️ Strah me da nece prihvatiti i da cu ih izgubiti skroz jer su mnogo “zadrti” ako mogu tako reci ili ce trebat godine i godine da se naviknu a do tada da ce biti problema ali svakako ga necu ostaviti pokusacu balansirati izmedju njih…
Moj savet je da probas da ih upoznas sa njim. Nekada nismo ni svesni koliko je roditeljska ljubav bez ogranicenja. Mozda ga nece voleti i prihvatiti ali ce ga pistiti u zivot zbog tebe da ne bi izgubili svoje dete. Ovo ti pricam iz iskustva dok sam bila devojka i sada kada sam majka kako sta god da se desi to su moja deca i ja cu ih voleti.
Slzme se sa vama i ja sam majka i sve bi prihvatila od svog deteta moje je pa kakvo god i kakve god izbore da napravi