Udala sam se se iz sigurnosti i postovanja. On njegove strane vjerovatno i iz ljubavi ali ja nikad nisam osjetila neku privlacnost i strast, imala sam 25 godina zavrsen faks i posao i misila da je vreme za udaju i da boljeg necu naci. U braku smo sada 5 godina i imamo sina a ja sam nedavno upoznala muskarca koji je probudio sve ono u meni sto sam mislila da ne postoji. Sa njim sam se smijala glasnije, disala lakse, osjetila se zivo ali i krivo.. Nikada ga nisam dotakla ni presla onu granicu za koju svi smatraju izdajom ali iz srca ga ne mogu izbaciti niti izbrisati osjecaje koje imam. Muz me idalje gleda sa ljubavlju, i sin me treba zato ni ne mogu izaci iz braka iako bi me on prihvatio i razvedenu ali nemam snage za to. Pitam se svaki dan jesam li losa osoba i supruga..
100+ je vec glasalo
Nisi odolela iskusenju, mislim da svi mi imamo iskusenja razna zivotna. Jednostavno nisi znala da postoji to nesto mislila si da ljudi preteruju ili da ti to drugacije dozivljavas ili da je ljubav bajka samo na filmu. Ako ne zelis zbog deteta ili bilo cega da se razvodis odalji ga od sebe inace ces se izludeti nacisto postaces nezadovoljna i mozes doci u situaciju da su ti svi krivi sto ne mozes da imas ono sto zelis.
Nije se nista desilo fizicki izmedju nas jedino taj osjecaj zaljubljenosti ali ja nisam zeljela prevariti muza. Sin mi je prioritet i ne vjerujem da bi bio srecan da se razvedemo